Select a page

Strana osobna i zemljopisna imena

Kako se pravilno pišu te sklanjaju (mijenjaju po padežima) strana osobna i zemljopisna imena, pitanje je koje zadaje glavobolju brojnim novinarima, spisateljima, blogerima, studentima, nastavnicima pa čak i profesorima i lektorima hrvatskoga jezika. Tekst koji slijedi medikament je za takvu vrstu glavobolje jer rješava sve najčešće dvojbe vezane uz premetnu jezičnu problematiku.

Strana se osobna i zemljopisna imena (osim imena država) iz jezika koji se služe latinicom pišu izvornom grafijom, primjerice Ancona, Auckland, Appendini, Baudelaire, Cambridge, Chomsky, Lawrence, Lévi-Strauss, New York, Zürich itd..

No za neke od poznatijih svjetskih gradova u hrvatskome jeziku postoji prilagođeno ime, naprimjer Budimpešta, Bukurešt, Pariz, Rim, Trst i dr., koje je ponekad potpuno različito od izvornog imena (Beč, Carigrad, Peking…).

 

Strana se pak osobna imena iz jezika koji rabe neko drugo pismo prenose najbližim latiničnim znakovima prema transliteracijskim pravilima za svako pismo i za svaki jezik posebno, primjerice Anton Pavlovič Čehov, Akira Kurosawa, Mihail Sergejevič Gorbačov i sl..

Osobna imena iz jezika koji se služe raznim drugim pismima uglavnom primamo posredno, preko jezika koji su ih prilagodili svojemu latiničnom načinu pisanja. No ukoliko strana osobna imena primamo neposredno, osnova za njihov izgovor treba biti lik normiran u jezičnim priručnicima zemlje kojoj određeno ime pripada, a pišemo ih u latiničnom obliku onako kako se za službene potrebe pišu u jeziku, tj. narodu iz kojega potječu.

U međunarodnom prometu zemljopisna imena treba pisati u izvornome liku i izvornom grafijom.

 

Sklonidba stranih prezimena, imena i zemljopisnih imena

  1. Ako strana imena završavaju na -i, -y, ili -ee (Leopardi, Vigny, Lee), intervokalno j umeće se u kosim padežima (Leopardija, Vignyja, Leeja). Međutim, kad je y znak da je prethodni suglasnik umekšan, odnosno kad je y samo pravopisni znak, u kosim padežima nema intervokalnog j (primjer su mađarska prezimena na y tipa Nagy: N Nagy – G Nagya). Intervokalno j ne umeće se ni kad se završno y izgovara kao j: N Nestroy – G Nestroya, N Gray – G Graya, N May – G Maya. Umetnuto intervokalno j imaju imena tipa Finci, Verdi – G Fincija, Verdija. Vokativ tih imena jednak je nominativu i glasi: Dante, Verdi.
  2. Prezimena tipa Camus [Kami] sklanjaju se tako da se na nominativni lik dodaju padežni nastavci: G Camusa [Kamija], D Camusu [Kamiju]. Prezimena pak tipa Molière, Shakespeare zadržavaju završno -e u cijeloj paradigmi: G Molierea, D Moliereu.
  3. Prezimena koja završavaju na naglašeno -o (koje se može različito pisati) također zadržavaju taj samoglasnik u sklonidbi: Mirabeau – Mirabeaua.
  4. Mađarska imena na -e, poput Imre, ne zadržavaju završno -e u kosim padežima: G Imre, D imri, posvojni pridjev Imrin. Kad želimo zadržati potpune likove mađarskih prezimena tipa Endre u kosim padežima, sklanjamo ih po a-sklonidbi, tako da je nominativ osnova kojoj se dodaju nastavci: G Endrea, D Endreu.
  5. Ako uza strana prezimena stoji prijedlog (determinativni dio), on se ne mijenja: N Ardelio della Bella – G Ardelija della Belle; N Leonardo da Vinci – G Leonarda da Vincija. U stranih višesložnih zemljopisnih imena prvi je dio u sklonidbi neizmijenjen: Došao je iz Puerto Rica, Bio je u San Marinu, Pisao je iz Los Angelesa.
  6. Prezimena slavenskoga podrijetla koja su po postanku posvojni pridjevi, a to se prepoznaje u N jd., sklanjaju se kao naši određeni pridjevi a ne kao imenice: Gorki – Gorkoga (a ne Gorkija). Imena pridjevne tvorbe na -ev, -ov, -in u I jd. Imaju nastavak -om: Čehovom, Gagarinom.
  7. Slovenska imena koja završavaju na naglašeno -e (France, Petre) zadržavaju završni samoglasnik u sklonidbi: G Francea, Petrea; D Franceu, Petreu. Slovenska prezimena u hrvatskome jeziku nemaju nepostojano e: Levec – Leveca (a ne Levca).
  8. Hrvatskom se jeziku prilagođuju i slovačka, češka, poljska i ruska prezimena na -ek, -ec, -el. Prezimena toga tipa samoglasnik e iz N zadržavaju u cijeloj paradigmi: N Marek, Nemec, Havel, G Mareka, Nemeca, Havela.
  9. Muška imena koja u N završavaju na k, g, h zadržavaju taj lik i u V: Frederich – Frederich, Ludwig – Ludwig, iako bi bilo obvezno zamjenjivanje k sa č, g sa ž kad bi se V tvorio dodavanjem nastavaka prema našim imenicama muškog roda. Iz stilskih razloga stvara se i za njih poseban lik za V: Frederiče, Ludviže.
  10. Imenima koja u N završavaju na -io Mario, Antonio, Dario, Tokio u ostalim se padežima umeće intervokalno j, G Marija, Antonija, Darija, Tokija, osim u vokativu koji je jednak nominativu: Mario, Antonio, Dario, Tokio i u instrumentalu, koji glasi Mariom, Antoniom, Dariom, Tokiom.
  11. Strana se ženska imena koja završavaju na suglasnik ne sklanjaju: Ingrid, Ines, Nives, G Ingrid, Ines, Nives. Ne sklanjaju se ni ženska imena koja završavaju glasom y (Mary, Amy, Jenny).
  12. Francuska osobna ženska imena koja završavaju na tzv. muklo -e (Jannette, Marne, Rosette) sklanjaju se kao da u nominativu imaju -a, tj. muklo -e se ne javlja u sklonidbi (Jannette, G Jannette, D Jannetti ; Marne, G Marne, D Marni; Rosette, G Rosette, D Rosetti).

 

Posvojni pridjev

  1. Posvojni pridjevi od osobnih imena pišu se velikim početnim slovom (Bradov, Georgeov, Jackov). Ako strana imena završavaju na -i, -y, ili -ee (Leopardi, Vigny, Raimondi, Lee, Atlee), u pridjevu se umeće intervokalno j (Leopardijev, Vignyjev, Raimondijev, Leejev, Atleejev). Međutim, kada y i i imaju vrijednost glasa j, pri tvorbi pridjeva nema umetanja glasa j (Nestroyev, Nagyev, Greyev).
  2. Imena koja završavaju na -e koje se ne čita, primjerice Molière, MacLane, Shakespeare, Smale, zadržavaju taj samoglasnik i pri tvorbi posvojnih pridjeva: Molièreov, MacLaneov, Shakespeareov,
  3. Imena koja završavaju na naglašeno -o (koje se može različito pisati) također zadržavaju taj samoglasnik pri tvorbi posvojnih pridjeva (Mirabeauov, Rousseauov).
  4. Ženska osobna imena na -o tvore posvojne pridjeve kao i hrvatska koja završavaju na -a, primjerice Mariko – Marikin, Sumiko – Sumikin.
  5. Francuska osobna ženska imena koja završavaju na tzv. muklo -e (Jannette, Marne, Rosette) tvore posvojni pridjev kao da u nominativu imaju -a, tj. muklo -e se ne javlja u promjeni nego se odbacuje te se dodaje sufiks -in (Jannettin, Marnin, Rosettin).
  6. U romanskih se osobnih imena na -ca (izgovorno -ka) u posvojnome pridjevu c zamjenjuje sa k, primjerice Bianca – Biankin, Petrarca – Petrarkin. Isto vrijedi i za sklonidbu, tj. mijenjanje po padežima.
  7. Muška imena na -a tvore posvojni pridjev jednako kao i ženska imena, dakle odbacivanjem završnog -a i dodavanjem sufiksa -in  (Botha – Bothin, Lima – Limin).
  8. Imena koja završavaju na -ov tvore posvojni pridjev dodavanjem sufiksa -ljev (Bulgakovljev, Čehovljev, Posynkovljev, Smirnovljev).
  9. Imenu Camus dodaje se sufiks -ev (Camusev) jer ono izgovorno završava na -i (Kami – Kamijev), a od stranih imena na -ski, -sky posvojni se pridjevi tvore dodavanjem sufiksa -jev (Bukowskijev, Dostojevskijev, Gjalskijev, Chomskyjev).

 

Odnosni pridjev na –ski

Pridjevi na -ski od stranih imena pišu se malim početnim slovom. Unatoč tome što se  pridjevi na -ski od stranih imena pišu izvorno do morfemske granice (bochumski prema Bochum, leipziški prema Leipzig, münchenski prema München, newyorški prema New York, stockholmski prema Stockholm),  danas je ispravno pisati ih i fonetizirano kao i ostale opće imenice stranoga podrijetla, dakle bohumski, lajpciški, minhenski, njujorški, štokholmski itd..

Pridjevi na -ski pak od pohrvaćenih stranih osobnih imena tvore se od našeg, a ne od stranog oblika (atenski, bečki, budimpeštanski, pariški, praški, rimski…).

Pridjevi na -ski od stranih osobnih i drugih imena kojima se izriču svojstva i osobine kakve imaju nositelji tih imena ili neki drugi opći odnos prema nositeljima imena, dobili su opće pridjevno značenje pa se pišu po izgovoru i, naravno, malim početnim slovom: bodlerovski (prema Baudelaire), botičelijevski (prema Botticelli), šekspirovski (prema Shakespeare) itd..

 

Imena država i pokrajina

Imena stranih država u hrvatskome se jeziku fonetiziraju, tj. pišu onako kako se i čitaju, primjerice Austrija (službeni njemački naziv: Österreich, bavarski: Östareich ili Estareich, alemanski: Öschtriich), Jamajka (službeni naziv: Jamaica), Šri Lanka (službeni naziv: Sri Lanka). U adresama na pismima navodi se uvijek službeni naziv države.

Imena pokrajina u načelu se uvijek navode izvorno, primjerice Utah, New York i sl., osim onih Aljaska, Šleska, Lorena i dr..

 

*      *      *

 

Napomenuli bismo još samo to da je kolokvijalno (razgovorno) u hrvatskom jeziku prisutna tendencija da se pri sklanjanju stranih osobnih imena sklanja samo prezime, dok ime ostaje u nominativu, primjerice: N Brad Pitt – G Brad Pitta, N George  Clooney – G George Clooneyja, N Bruce Lee – Bruce Leeja. Ispravno je pak sklanjati oboje, ime i prezime, na način kako slijedi: N Brad Pitt – G Brada Pitta, N George  Clooney – G Georgea Clooneyja, N Bruce Lee – G Brucea Leeja.

Ovdje vrijedi posebnu pažnju obratiti na sklanjanje prezimena N Clooney [Kluni] i Lee [Li]  – G Clooneyja [Klunija], Leeja [Lija] pri čemu je umetnuto intervokalno j (o čemu je bila riječ u prvoj točki podnaslova „Sklanjanje stranih prezimena, imena i zemljopisnih imena“).

Također, bitno je ukazati i na to da smo zamijetili kako se u hrvatskome jeziku u pismu često strana imena i/ili prezimena te imena gradova i/ili pokrajina sklanjaju uporabom spojnice, naprimjer N Brad Pitt – G Brad-a Pitt-a, N George Clooney – G George-a Clooney-a, N New York – G New York-a, što je nadasve pogrešno.

Više pak o pravilnoj uporabi spojnice i crtice možete pročitati u našim člancima „Crtica i spojnica – kruška i jabuka“ i „Njezino veličanstvo crtica“ objavljenim u Jezičnoj škrinjici 29. srpnja, odnosno 2. rujna 2014. godine.

 

Nadalje

 U ovo predblagdansko vrijeme, kada s radošću išekujemo Božić i Novu godinu, zgodno je prisjetiti se članka „Blagdansko darivanje“ objavljenog još 20. prosinca 2014. u rubrici Zrnca znanja, a koji govori o tome što je pravilno – darovati kome, darovati koga ili darovati što, rješavajući tako upravo blagdanske jezične dvojbe. 🙂

6 komentara

  1. Gvido Piasevoli 19.12.2017. Komentiraj

    Poštovani,
    ovo je bilo jako poučno, premda za mene većina toga i nije bila nova, jer sam to i prije – možda ne znao – ali osjećao. To me potaklo na jedno pitanje koje me kopka već neko vrijeme. Naime, čini mi se da na našim televizijama, odnosno u govoru općenito, pomalo nestaje vokativ kada se radi o osobnim imenima i ustupa mjesto nominativu. Je li to isto dio općenito jakog utjecaja engleskog, kao što su to i mnoge nasilno uvaljene engleske riječi? S poštovanjem, Gvido Piasevoli, Split.

  2. Author
    Editor.hr 19.12.2017. Komentiraj

    Dragi Gvido,

    Prije svega hvala Vam na još jednom zanimljivome komentaru i na pohvalama našeg članka. Svakako je vrijedno to što očito imate osjećaj za jezik i pravilno izražavanje, zasigurno vrjednije od pukog biflanja različitih pravila napamet.
    Naravno, za pravilno izražavanje, kako i govoru tako i u pismu, vrlo je važno poznavati određena pravila i definicije, no oni s vremenom često izblijede, a pravilno nam izražavanje ostaje makar često ni sami nismo sigurni zašto je nešto upravo tako kako jest, odnosno kako treba biti.
    Nebrojeno smo puta dosad čuli primjerice od vrsnih prevoditelja kako znaju da nešto treba biti, odnosno kako treba ispravno glasiti određena riječ, pojam ili sintagma prilikom prevođenja (što se često odnosi i na sintaksu, tj. pravila o rečeničnom ustroju), ali ne znaju objasniti zašto je to upravo tako. Dakle, sigurni su u točan odgovor (kako nešto treba prevesti ili se izraziti), ali ne znaju ga objasniti.
    Za pravilno izražavanje hrvatskim standardnim jezikom uostalom i služe ovi naši članci u trima jezičnim rubrikama, a svakako je pohvalno već i to što ih redovito čitate jer tako ćete, uvjereni smo, naučiti jako puno o hrvatskome jeziku te ćete u svom osobnome jezičnom izričaju uvijek biti nekoliko koraka ispred onih koje jezična pitanja i problematika ne zanimaju.
    Što se pak tiče vokativa i njegova gubljenja zbog nominativa, vrijedi istaknuti kako je takvo izražavanje kolokvijalno rasprostranjeno duž cijele sjeverne Hrvatske, što se i te kako čuje i u samome Zagrebu, primjerice: Ivan, molim te dođi. Davor, možeš li mi dodati tu olovku? Slađan, kako napeduje uzgoj industrijske knoplje? i slično.
    Pravilno naravno vokativ u ovim slučajevima glasi: Ivane, molim te dođi. Davore, možeš li mi dodati tu olovku? Slađane, kako napeduje uzgoj industrijske knoplje? Ovo ne vrijedi za muška osobna imena na -o, -e i -a, kao što su Matija, Tadija, Marko, Stanko, Šime, Jure i slično, gdje je vokativ jednak nominativu.
    Rječ je o vrlo opširnoj temi kojoj kanimo posvetiti cijelo jedno blago u Jezičnoj škrinjici, kao uostalom i svim ostalim padežima.
    Događa li se pak spomenuto izjednačavanje vokativa i nominativa (mijenjanje vokativa nominativom) uslijed prekomjernog utjecaja i prodora engleskoga u hrvatski jezik, teško je reći bez detaljnije stručne, odnosno znanstvene analize. Pričekajmo stoga naše blago posvećeno upravo vokativu, a potom i ona posvećena drugim padežima pa ćemo vidjeti… 🙂

    Vaš

    Editor.hr

  3. Sonja 21.12.2017. Komentiraj

    Poštovani,
    Svakako je poučna i vrijedna pažnje tema koja se odnosi na sklonidbu stranih prezimena, imena i zemljopisnih imena.
    No s nestrpljenjem očekujem njegovo veličanstvo vokativ kada su u pitanju imena hrvatskih gradova i hrvatskih klubova koja nose ime grada iz kojega potječu.
    Do tada,
    srdačne pozdrave!

  4. Author
    Editor.hr 29.12.2017. Komentiraj

    Draga Sonja,

    Zahvaljujemo Vam na još jednome javljanju pozitivnim kmentarom, uz najljepše i najiskrenije želje za Božić (iako s malim zakašnjenjem) te za novu, 2018. godinu. Vašu želju vezanu uz dabir članka o vokativu zabilježili smo i rado ćemo je ispuniti u budućnosti. Uostalom, već smo i najavili najmanje sedam članaka o padežima u hrvatskome jeziku. No prije toga ćemo svakako u Jezičnoj škrinjici dovršiti ciklus pregleda povijesti hrvatskoga jezika, a trenutačno pripremamo i vrlo zanimljive tekstove o pisanju velikoga i malog početnoga slova.
    Jako nam je drago to što u Vama imamo ovako vjernu čitateljicu te ćemo se i dalje truditi opravdati povjerenje koje ste nam ukazali i koje nam ukazujete.

    Vaš

    Editor.hr

  5. Sonja 30.12.2017. Komentiraj

    Poštovana ekipo Editora,
    Hvala lijepa na čestitiki povodom Božića i nove, 2018. godine (nikad nije kasno!), posebice na lijepim riječima zahvale.
    Drago mi je da ste me prepoznali kao vjernu pratiteljicu vaše stranice koja po meni znači jedan oblik cjeloživotnog obrazovanja, neovisno o godinama, struci i prethodno stečenom znanju.
    A vama iskreno želim uspješnu poslovnu godinu i još veću posjećenost te prepoznatljivost vrijednosti vaših jezičnih rubrika od strane čitatelja.
    Doista su zanimljive i poučne, a neke od tema ponekad i izazovne te je teško odoljeti uključivanju u raspravu kako bi ispitali svoje znanje i nedoumice, a moram priznati, i dobro se zabavili.
    Stoga, ostanite i opstanite!
    Srdačne pozdrave!

  6. Sonja 04.01.2018. Komentiraj

    Poštovani,
    Opet se javljam jer sam jutros slučajno pročitala članak pod naslovom: Zadarska manekenka Silvija oduševila u “The Grand Touru”
    Budući da ovaj naslov jest primjer ne(pismenosti) naše svagdašnje, predlažem kao dodatak najnovijoj temi ponavljanje gradiva o navodnim znacima i sklonidbi.
    Srdačan pozdrav!

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja označena su zvjezdicom (*)

*