Select a page

Riječi stranoga podrijetla

 

Rijeci stranoga podrijetla

Ovaj je članak izmnimno važno, zapravo neizostavno blago u našoj Jezičnoj škrinjici jer njime otvaramo vrlo široku tematiku prodora stranih riječi u hrvatski jezični sustav, prvenstveno anglizama, što je danas vjerojatno najveći problem u vezi s hrvatskim jezikom.

Time ćemo se sustavnije baviti u svim trima našim jezičnim rubrikama, a ovaj je članak prijeko potreban za razumijevanje članaka koji slijede.

Također, ovo je prvi naš članak u nizu kojem je medijski pokrovitelj ovogodišnji  Interliber, međunarodni sajam knjiga i učila, o kojemu više možete saznati nakon samoga članka.

E pa krenimo…

 

 

 

S obzirom na uklapanje u hrvatski jezični sustav, riječi se stranoga podrijetla dijele na tuđe riječi, tuđice, prilagođenice i usvojenice. Posuđenice obuhvaćaju tuđice, prilagođenice i usvojenice. S obzirom pak na jezik iz kojeg dolaze, dijele se na anglizme, crkvenoslavenizme, germanizme, galicizme, rusizme itd.. Riječi koje su podrijetlom iz latinskoga ili grčkog jezika, a prihvaćene su u mnogim jezicima, nazivaju se internacionalizmima.

 

Prihvaćanje riječi stranoga podrijetla

Riječi stranoga podrijetla u hrvatski se jezik prihvaćaju prema ovim načelima:

  1. Kad je to moguće, riječ stranog podrijetla dobro je zamijeniti istoznačnom domaćom riječju (npr. play-offdoigravanje);
  2. Ako se već mora prihvatiti riječ stranoga podrijetla, bolje je prihvatiti usvojenicu nego prilagođenicu, a prilagođenice je bolje prihvatiti nego tuđice (npr. bolje je kompilator nego kompajler; najbolji je pak domaći naziv predvodnik);
  3. Ako se prihvaća riječ stranoga podrijetla, treba nastojati da se prihvati u liku načinjenom prema latinskomu ili grčkom (v. Internacionalizmi), a ne prema engleskomu, njemačkom, francuskom itd. (npr. bolje tendencija nego nego tendenca; bolje referencija nego referenca);
  4. Ako postoji samo izbor između dviju tuđica, prednost ima ona koja je manje obilježena kao tuđica;
  5. Prihvaćenu prilagođenicu nećemo potiskivati svojom riječju;
  6. Za tuđice koje se teško prilagođavaju hrvatskome glasovnom sustavu (npr. bajt, fajl, daunloudati, džojstik, kopirait/kopirajt) treba nastojati pronaći zamjenu;
  7. Ako već posuđujemo riječ iz stranog jezika, treba posuditi samo osnovnu stranu riječ, a ne cijelu njezinu porodicu. Ostale se riječi iz nje izvode (npr. bakterijabakterijski, a ne bakterijalan), osim ako je došlo do sematičke polarizacije, npr. fizički „tjelesni“, fizikalni „koji se odnosi na fiziku“, strukturni „koji se odnosi na strukturu“, strukturalan „koji se temelji na načelima strukturalizma“.

 

Tuđe riječi

Tuđe riječi jesu riječi drugoga jezika u hrvatskome tekstu. Njihovo se tuđe podrijetlo ističe izvornim oblikom pisanja. U tu skupinu pripadaju tuđa imena (New York), izreke i poslovice (hic et nunc), strane riječi privremeno upotrijebljene u hrvatskome jeziku (aids, make up) i riječi kakva drugoga jezika koje se u hrvatskome navode kao citat. Takve je riječi dobro pisati kurzivom (npr. Voli se odijevati u casual stilu i slušati country glazbu). Bilo koja strana riječ iz bilo kojega jezika može se upotrijebiti u hrvatskome tekstu (npr. na engleskome se plavo kaže blue, a na njemačkome blau), no  time strana riječ ne postaje riječ hrvatskoga jezika. Strane se riječi mogu u hrvatskome tekstu upotrebljavati iz stilskih razloga (npr. riječ baby-sitter u tekstu koji govori o odlasku naših djevojaka u Englesku; ako se govori o čuvanju djece kod nas, bolje je upotrijebiti domaći naziv, npr. čuvarica djece ili sl.). Katkad se strana riječ u hrvatskome upotrebljava ukoliko hrvatska zamjena nije pronađena (npr. koktel Bloody Mary, glazbeni stil country i sl.) ili još nije potpuno prihvaćena (npr. play-off). Ako hrvatska zamjena postoji, preporučuje se u stilski neutralnomu tekstu stranu riječ zamijeniti domaćom (npr. play-off – doigravanje, display – predočnik i dr.). Strane se riječi u hrvatskome tekstu sklanjaju kao i hrvatske riječi.

 

Tuđice

  1. Riječi stranoga podrijetla koje su pravopisno prilagođene hrvatskome glasovnom sustavu, ali zadržavaju neka svojstva izvornog jezika nesvojstvena hrvatskome jeziku, zovu se tuđice. Tuđicu u stilski neutralnome tekstu treba zamijeniti odgovarajućom hrvatskom riječju.
  2. Riječ je obilježena kao tuđica kada zadržava:
  3. a) koje neprilagođeno glasovno svojstvo, primjerice skup mpj u nazivu kompjutor. Suglasnički skupovi cl, bl, dl, gl, kl, st, jl, js, jn, ft, jm, jn na kraju riječi ne uklapaju se u sustav standardnoga hrvatskog jezika pa su nazivi bicikl, dubl, bajt, džingl, fajl, lift i dr. unatoč pravopisnoj prilagodbi i dalje tuđice. Također se ni dvoglasi -ai-, -ei- itd., potvrđeni u nazivima taice, interfeis itd., ne uklapaju u sustav hrvatskoga jezika ( u hrvatskome jeziku najčešće se upotrebljavaju likovi s -aj-, -ej- tajice, interfejs);
  4. b) oblični završetak prema stranome jeziku, npr. džojstiks, keks;
  5. c) tuđi način tvorbe izvedenica: adresa – adresibilan umjesto adresirljiv, dijalektdijalektalni umjesto dijalekatni, dijalektni, dijalekatski;
  6. d) tuđe mjesto ili vrstu naglaska: bife, kafe.

Ako nove ili neprilagođene riječi koje ulaze u hrvatski jezik nemaju domaću zamjenu ili je pak autor iz kojeg razloga (npr. stilskoga) ne želi upotrijebiti, bolje je pisati ih etimološki i kurzivom kao tuđe riječi, npr. Bloody Mary, country, off-line, a ne fonetizirano, kao tuđice, npr. Bladimeri, kantri, oflajn itd. Tuđe riječi koje je moguće u hrvatskome zamijeniti domaćima nije potrebno fonetizirati, npr. play-off – doigravanje, a ne plejof, rent-a-car – iznajmljivanje automobila, a ne rentakar, bypass – premosnica, a ne bajpas itd..

 

Prilagođenice

Prilagođenice su riječi stranoga podrijetla koje su naglasno, glasovno i sklonidbeno prilagođene hrvatskome jeziku. Bolje ih je – kad je to moguće – u biranijim tekstovima, zamijeniti odgovarajućim hrvatskim riječima. Bit, centar, čip, kursor, informacija, printer, procesor, sida i dr. prilagođenice su jer bitno ne odstupaju od ustroja hrvatskoga jezika. Posuđeni se pak glagoli prilagođuju sustavu hrvatskoga jezika infinitivnim formantima -ati, -ovati, -irati (npr. printati, titlovati, formatirati i dr.)

 

Usvojenice

Usvojenice su riječi tako potpuno uklopljene u hrvatski jezik da se ne razlikuju od izvornih hrvatskih riječi; često samo znalci znaju da su bile strane, primjerice biser, boja, breskva, budala, čarapa, krevet, puška, šećer itd.. Nije ih potrebno, a često ni moguće zamjenjivati izvornim hrvatskim riječima. Pišu se po općim pravilima koja vrijede za sve riječi.

 

Internacionalizmi

Internacionalizmi su međunarodne riječi, najčešće riječi latinskoga ili grčkoga podrijetla, koje se nalaze u svim, mnogim ili barem u većini europskih jezika. U novije su doba u pojedine jezike prihvaćene i mnoge riječi iz drugih suvremenih svjetskih jezika kao internacionalne. No ipak internacionalizmi latinskoga i grčkoga podrijetla trebaju imati prednost pred drugim internacionalizmima u hrvatskome jeziku. Ne samo što su latinski i grčki temelj na kojemu su izgrađene naša i europska kultura i civilizacija, nego se latinske i grčke riječi – za razliku od engleskih, francuskih, njemačkih itd. – lako uklapaju u hrvatski jezični sustav. Europska se kultura jako dugo privikavala na latinske i grčke riječi te rječničke elemente i hrvatski je jezik razvio odgovarajuće mehanizme da može grčko-latinske elemente primati na pogodan način. Tako su oni dobili drukčije mjesto negoli riječi iz drugih jezika. Stvorena je predodžba o značenju tih elemenata, tako da sami – u hrvatskome jeziku – možemo njima tvoriti nove riječi. Internacionalizme latinskoga i grčkog podrijetla u hrvatskome jeziku ne treba proganjati, ali se u biranijim tekstovima može preporučiti uporaba domaćih, hrvatskih riječi. Internacionalizmi latinskoga ili grčkoga podrijetla imaju prednost pred riječima preuzetima iz drugih jezika (npr. bolje je rezonancija nego rezonanca, interpretator nego interpreter). Riječi latinskoga i grčkoga podrijetla u hrvatski se jezik preuzimaju prema određenim pravilima. Ta pravila možemo podijeliti na ona koja se odnose na preuzimanje prefiksa, završetaka, pojedinačnih glasova i glasovnih skupova:

  1. Prema latinskom prefiksu ex ispred suglasnika u hrvatskom se govori i piše egz (npr. egzaktan, egzemplar…).
  2. Latinski pridjevski sufiks alis u hrvatskom se jeziku preuzima u liku alan (npr. actualisaktualan, visualis – vizualan…).

Ukoliko je bio jak utjecaj jezika posrednika (francuskoga, njemačkog i sl.), dolazilo je do preuzimanja oblika iz tih jezika (npr. aktuelan, vizuelan…).

Grčki nastavak atia u hrvatski se prenosi u novolatinskome liku acia (npr. demokracija, autokracija, birokracija…).

  1. Latinske imenice na er u hrvatski se jezik prenose tako da umjesto nepostojanog e dobiju nepostojano a (npr. arbitar, magistar, oleandar…).
  2. Riječi na ist ili kojima osnova završava na t u hrvatskome jeziku ne dobivaju nastavak a (npr.

gardist, humanist, idealist, internist…).

  1. Latinske riječi na ium u hrvatskome dobivaju j umjesto um (npr. aluminij, auditorij, helij, kriterij…).

U starije se vrijeme umjesto završetka -ium takvim imenicama dodavao nastavak -ija te su tako preuzete riječi: beneficija, gimnazija, studija (znanstvena rasprava), latifundija, stipendija.

  1. Latinske riječi na um, u hrvatskome gube taj nastavak (npr. statut)
  2. Latinske riječi koje završavaju na us najčešće gube taj nastavak (npr. kurs, spirit)

Ovo pravilo ima dosta izuzetaka (npr. bonus, globus, kosinus, luksus, opus, rebus, sinus…).

  1. Grčke riječi na on, os, es u hrvatskome gube taj nastavak (npr. simbol, filozof, rapsod, Aristotel, Sokrat…).
  2. U grčkim riječima koje su u hrvatski došle preko latinskoga, glas k ispred e, i, y izgovara se c (ali i u nekim riječima koje su preuzete u novije vrijeme), primjerice: centar, cista, ciklon, ciklus, cilindar, rinoceros; Cipar, Cikladi.

U novijim riječima, osobito u znanstvenim nazivima koji se preuzimaju ili stvaraju, izgovara se k:

keramika, kinematograf, kino.

  1. Riječi s grčkim slovom χ došle su davno u hrvatski jezik posredstvom zapadnoeuropskih jezika, gdje se taj glas izgovarao kao k; u riječima pak koje su prenesene u novije vrijeme izgovara se h (npr. karakteristika, kaos, karta, kemija, orkestar; malahit, psiha).
  2. Grčki oštri hak prenosi se u hrvatski jezik kao h (npr. historija, hereza…).
  3. Samoglasnički skup ns u latinskim riječima:
  • Ako je na kraju riječi, ni u hrvatskome jeziku se ne mijenja (npr. konzervans).
  • Ako je u sredini riječi između dvaju samoglasnika, u hrvatskome se mijenja u nz (npr. konzerva, konzervans, konzultacija, cenzor, inzulin…).
  • Ako je u tvorenicama gdje n pripada prvoj sastavnici, a s drugoj, u hrvatskome jeziku ne prelazi u nz (npr. insolventan, konsignacija, konsonant…).
  1. Samoglasnički skup rs u latinskim riječima:
  • Ako je na kraju riječi, u hrvatskom se jeziku ne mijenja:

ekskurs, diskurs

  • Ako je u sredini riječi, u hrvatskom se u nekim riječima ozvučuje i izgovara kao z (npr. verzija, intarzija), a u nekim ostaje bezvučno (npr. personal, arsenal).
  1. Glas s u položaju među samoglasnicima u riječima grčkoga i latinskoga podrijetla preuzima se prema novolatinskom izgovoru kao z (npr. fuzija, prezent, analiza…).
  2. Udvojeno s u hrvatski jezik treba prenositi kao s:

asistirati (lat. assistere), disident ( od lat. dissidere), kositar (grč. kassiteros), disertacija, kaseta.

  1. Intervokalno j piše se u riječima latinskog podrijetla između i i u te između i i a:

radijus, primarijus; dijakronija, dioptrija.

Ako se na kraju riječi nađu suglasnici p, b, t, d, k, g + r, m, između njih se umeće nepostojano a (npr. Cylindruscilindar, Cyprus – Cipar).

 

Kao što u uvodu rekosmo, nepotrebnim ćemo se prodorom stranih riječi u hrvatski jezični sustav, prvenstveno anglizama, sustavnije baviti u svim trima našim jezičnim rubrikama, bit će jako zanimljivo…

 

Jako će nas veseliti podijelite li ovaj naš članak sa svojim prijateljima i bližnjima na društvenim mrežama (niže su linkovi [poveznice] za pristup na Facebook, Twitter, Google +, LinkedIn i Pinterest). Obrazac za komentare nalazi se također nešto niže; svaki vaš komentar nas veseli i dobrodošao je, a klikom na maleno srce niže desno rekli ste da vam se ovaj naš članak sviđa… 🙂

 

S osobitim pak zadovoljstvom naglašavamo da je medijski pokrovitelj ovoga članka Interliber, međunarodni sajam knjiga i učila koji se ove godine na Zagrebačkom velesajmu održava od 10. do 15. studenoga. U tekstu koji slijedi doznajte više o ovogodišnjem Interliberu, koji nam donosi brojna iznenađenja i novosti te ga svakako obvezno i posjetite.

Interliber je definitivno nešto što se ne propušta…

 

 

Interliber, međunarodni sajam knjiga i učila

10. – 15. 11. 2015.

 

Interliber 2015Za sve knjigoljupce tradicionalno se u studenom održava najomiljeniji sajam na Zagrebačkom velesajmu – Interliber.

Posjetitelje, kao i svake godine dosad, očekuju puni paviljoni, pregršt novih naslova, predstavljanja knjiga, dolazak hrvatskih i inozemnih knjiških zvijezda, neposredni razgovori s autorima uz potpisivanje knjiga, susreti nakladnika, knjižara i knjižničara, književne radionice, okrugli stolovi… A to je samo dio bogatog programa koji će se odvijati u intenzivnom ritmu na pozornici te na izložbenim prostorima izlagača. Interliber je doista nešto što se ne propušta!

Svi najznačajniji domaći nakladnici predstavit će na Zagrebačkom velesajmu izuzetno bogat program novih izdanja s najrazličitijih područja, dokazujući da hrvatsko nakladništvo zna i pronalazi put do ljubitelja knjige.

 

Ovogodišnji će Interliber biti bogatiji za još jednu atrakciju za posjetitelje.

U paviljonu 6 će, osim ponude nakladnika, posjetitelji uživati i u interaktivnim aktivnostima popularizacije znanosti.

Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske u suradnji sa Zagrebačkim Velesajmom te pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture donosi program znanstvene kulture u sklopu kojeg će moći uživati svi željni praktičnog znanja (znanja u praksi).

Posebno osmišljen, dodatni sadržaj Interlibera nosi naziv Znanstveni kvart, a predstavlja interaktivan pristup prenošenja znanja te popularizaciju svih znanosti na praktičan i zabavan način. Posjetitelji će tako moći sudjelovati u raznim interaktivnim eksperimentima i radionicama – moći će se prošetati geološkim razdobljima, igrati križić-kružić s nao-robotima, proučiti 3D printer, izolirati DNA iz tkiva, otkriti tajne zavođenja i još mnogo toga što će predstaviti brojne udruge, studentske sekcije, muzeji, knjižnice, znanstveni instituti te istaknuti pojedinci iz znanstvene zajednice.

Osim toga, mali će i veliki moći uživati i u radostima igara sa znanstveno-tehnološkim izlošcima koji će biti predstavljeni na promotivnim punktovima u paviljonu 6.

 

Ulaz je besplatan za sve posjetitelje.

 

Kao i svake godine možete očekivati velike popuste, stoga pripremite popise za kupnju i idemo na Interliber!!!

Interliber se održava pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske. U istom terminu održava se sajam glazbe i multimedije. Više možete pronaći na internetskoj stranici Zagrebačkog velesajma ili na Facebooku, na službenoj stranici Sajma.

Više pak o samom Interliberu možete saznati kliknete li na ovu poveznicu ili na Facebooku, ako kliknete na ovu poveznicu.

 

 

16 komentara

  1. Ivona 09.11.2015. Komentiraj

    Zanimljivi prijedlozi, ali ne bih se sa svima složila. Npr. baby-sitter prevesti kao čuvarica djece. Zar nije dadilja uobičajen hrvatski izraz?

    • Author
      Editor.hr 22.11.2015. Komentiraj

      Draga Ivona,

      Zahvaljujemo Vam na čitanju našega članka te na javljanju i komentaru. Imenica dadilja je regionalizam, tj. riječ koja se u hrvatskome jeziku razgovorno (kolokvijalno) rabi samo u određenim regijama, a zapravo je turcizam. Kao takvu, bilo bi dobro zamijeniti je kvalitenom hrvatskom riječju ako takva postoji. Kao što smo u samome članku i naveli, strane se riječi mogu u hrvatskome tekstu upotrebljavati iz stilskih razloga, primjerice riječ baby-sitter u tekstu koji govori o odlasku naših djevojaka u Englesku. No ako nemamo kvalitetnu hrvatsku zamjenu za određenu stranu riječ, tada je opravdana njezina uporaba u hrvatskome jeziku, posebice ako se „opisna zamjena“ kakva je primjerice čuvarica djece (koja sadrži dvije riječi) pokaže neprikladnom i neprihvaćenom. Hoće li i kada dadilja postati usvojenicom u hrvatskome standardnom jeziku, vrijeme će pokazati… Pozivamo Vas da čitate i ostale naše članke, a svaki će nas Vaš komentar razveseliti te ćemo rado odgovoriti na nj. 🙂

      Vaš

      Editor.hr

  2. Andrea Šimunić 09.11.2015. Komentiraj

    Dalo bi se raspravljati o svakom od načela navedenih u tekstu.
    Je li baš u svakom slučaju bolje zamijeniti tuđu riječ domaćom? Današnje marketinške agencije bi propale. Copy writer bi umro, doslovno.
    Slično i za niz usvojenica – prilagođenica – tuđica kod biranja riječi. Vaš primjer, kompajler, recimo. To nije predvodnik, nego prevoditelj, odnosno pretvarač. U ovakvom slučaju (nejasnog ili nedovoljno definiranog značenja riječi) bolje je koristiti tuđicu, premda načelo kaže suprotno. Informatička struka vrvi takvim primjerima.
    Treće načelo stvara probleme jer običan smrtnik teško da će listati etimološke rječnike u potrazi za latinskom ili grčkom inačicom riječi koja je u iskrivljenom i novijem obliku ušla u naš jezik. Niti bi itko od njega očekivao toliki entuzijazam. Uobičajeni rječnici hrvatskoga jezika često navode dvije ravnopravne inačice neke riječi, bez preferencija. Zašto onda čovjek ne bi izabrao ono što mu se više sviđa? Referencu a ne referenciju?
    Četvrto načelo zalazi u sivu zonu. I opet, s individualne točke gledišta, nekome je neka riječ „domaćija“ nego neka druga, bez obzira na to je li ta riječ stvarno odomaćena u hrvatskome. Uostalom, je li fajl isto što i dokument? I je li ekran bolji od monitora? Ili, jao meni, zaslon?
    Razlika između prilagođenica i tuđica nije uvijek jasna ni jednoznačna. Prilagođenice nisu uvijek dobro prilagođene jeziku. Recimo, titlovati umjesto titlati i u skladu s time, titlovanje nasuprot titlanju – po meni, nezgrapne konstrukcije sa suvišnim infiksom.
    Nadalje, to što je jogurt usvojenica prosječnom govorniku ne znači puno; sasvim fino se sklanja. Seks i keks također su postali obične hrvatske riječi. Seks ima istoznačnicu na hrvatskome (premda je nitko ne koristi), a keks?
    Problemi postoje na svim razinama: kada tuđa riječ postaje posuđenica, kako razlikovati tuđice od prilagođenica, jesu li prilagođenice u biti usvojenice i nisu li usvojenice s vremenom postale naše, hrvatske riječi? Tema ima bezbroj i drago mi je da ste otvorili ovu raspravu. Pogotovo zbog sveprisutnih anglizama u hrvatskom jeziku na svim razinama.
    U svakom slučaju, razrada internacionalizama je odlična, a izbor pokrovitelja članka savršen.

  3. Author
    Editor.hr 10.11.2015. Komentiraj

    Draga Andrea,

    Još jedno Vaše ugodno javljanje umalo nas je ostavilo bez teksta. Jednostavno sjajno rezoniranje naše nove čitateljice! Naš je stav da tuđu riječ baš u svakom slučaju nije bolje ni nužno zamijeniti domaćom. Nužno je i opravdano to učiniti, kao što smo u ovome članku i naveli, samo onda kada za nju postoji kvalitetna hrvatska zamjena. Jedan od nama dražih primjera je anglizam menadžer (eng. manager). Koju biste Vi kvalitetnu hrvatsku inačicu naveli kao dovoljno dobru i značenjski sveobuhvatnu zamjenu? Mi je ne vidimo, stoga smo upravo tom primjeru posvetili jedno zrnce znanja koje će vrlo brzo ugledati svjetlo dana… Svjesni smo činjenice da je često i nama koji se jezikom bavimo teško precizno razgraničiti tuđice, prilagođenice i usvojenice, katkad i internacionalizme. Kako onda „običnom smrtniku“ kako ga nazvaste ne bi bilo teško?! No mišljenja smo kako poanta i nije u tome da prosječan govornik nauči napamet sve definicije i u skladu s njima besprijekorno vlada hrvatskim jezikom. Ovaj smo članak napisali i objavili prije svega kao najavu i uvod u problematiku nepotrebnoga prekomjernog prodora tuđica, prvenstveno anglizama u hrvatski jezik, čime ćemo se sustavnije baviti u našim rubrikama tijekom mjeseci koji su pred nama. Za potpuno razumijevanje navedene problematike i tekstova koji slijede ovaj je članak prijeko potreban. A u njemu i „običan smrtnik“.na jednome mjestu može pronaći mnoštvo korisnih i zanimljivih informacija kojima se – ako želi – može služiti u svojoj svakodnevnoj usmenoj i pisanoj korespondenciji. Po našemu skromnome mišljenju marketinške pak agencije i te kako pretjeruju služeći se nepotrebno engleskim riječima i izrazima, ne u smislu jezičnog purizma naravno, nego upravo u lingvističkom smislu.
    Problem je i u tome što neupućeniji govornik hrvatskoga jezika zapravo ne zna kome se i gdje obratiti za jezični savjet ako mu je potreban. U najboljem slučaju s dobrom će namjerom ući u neku od knjižnica… I što onda? Mi smo svoje rubrike i pokrenuli upravo u svrhu opismenjivanja što većega broja ljudi, jezičnih znatiželjnika koji na jednome mjestu mogu pronaći odgovore na brojna jezična pitanja koja im se u svakodnevnom životu mogu javiti. Koliko smo u tome uspjeli, Vi procijenite, a svakako će nam biti drago čuti Vaše mišlenje. O tome zašto su u hrvatskome jeziku prikladnije referencija, licencija i tendencija od reference, licence i tendence uskoro ćemo također pisati u jednome od sljedećih zrnaca znanja, uvjereni smo da će biti jako zanimljivo. Evo još jedno zanimljivo pitanje za Vas: Kako pišete svoje ime u dativu, Andrei ili Andreji? Ovo je nešto što zasigurno zanima mnoge naše čitatelje, a mi već naveliko radimo na članku o intervokalnome j….

    Vaš

    Editor.hr

  4. Andrea Šimunić 12.11.2015. Komentiraj

    Pitali ste koju bih hrvatsku inačicu navela kao sveobuhvatnu zamjenu za riječ manager. Ni jednu. Nazivi zanimanja u kojima se koristi riječ manager su toliko šaroliki i raznorodni da ne postoji takva zamjena. Ponekad je riječ o voditelju (poslovanja), upravitelju, šefu, direktoru, stručnjaku, hijerarhijski višem djelatniku… Rekli ste da ćete o tome još pisati pa o tom potom.
    Kao što ste i sami na jednom mjestu naveli, hrvatski je pun proturječja i nedosljednosti. Situacija s više pravopisa u tome ne pomaže, a novi pravopis nije razriješio neka ključna pitanja. Po mom mišljenju, samo ih je produbio.
    Očekujem vaše nove članke o stranim riječima (referiram se na referencu). Tematika je golema, a niste se još ni dotakli sklonidbe stranih riječi. Osobna imena (stranog podrijetla) su posebno zanimljiva, pa tako i moje. Pišem svoje ime bez intervokalnog j u kosim padežima – po tome se razlikuje od imena Andreja. Novi pravopis, recimo, predlaže, da se riječ urea piše sa J – ureja. Meni osobno to zvuči loše, premda mnoge druge riječi ženskog roda koje završavaju na -ea preuzete iz grčkog (pretpostavljam) kod nas završavaju na -eja (ideja, apneja). Nisam dovoljno dobar etimolog pa ne znam je li sa ureom (urejom) problem u tome što je u ovom obliku preuzeta iz latinskog.
    Mislim da je dobro u hrvanju s nedoumicama pouzdati se u jezičnu intuiciju. Naravno, iza toga trebalo bi stajati nekakvo (pozamašno) znanje. I moje je mišljenje da treba čitati. Mnogo. I sve.
    Toliko za sad.
    Pozdrav,
    Andrea

    • Author
      Editor.hr 22.11.2015. Komentiraj

      Draga Andrea,

      Što reći? Divno je čitati Vaše komentare, doista uživamo čitajući ih. Člankom „Riječi stranoga podrijetla“ zapravo smo tek otvorili (možda bolje odškrinuli) jedno golemo područje kojim ćemo se ubuduće sustavnije baviti u svim trima našim jezičnim rubrikama, stoga ćemo detaljnije pisanje i pojašnjavanje ostaviti za neki od sljedećih članaka. Vaše smo ideje i prijedloge uredno evidentirali pa se nemojte iznenaditi ako (kada) neki od naših sljedećih članaka bude naslovljen primjerice „Strana imena“. Članak pak „Manager ili menadžer?“ već smo napisali, spreman je za objavu i samo čeka svoj red…. Jako nas veseli spoznaja da smo Vas zainteresirali za svoje rubrike i članke, a o Vašim smo komentarima već ispisali prilično mnogo riječi. 🙂

      Vaš

      Editor.hr

  5. Sandra S. 19.11.2015. Komentiraj

    Zanimljiva tema o kojoj bi se dalo jako puno raspravljati… Mislim da je važan faktor pri odabiru odgovarajuće hrvatske zamjene za stranu riječ i popularnost, određeno prihvaćenost te riječi među “narodom” – čitateljima, slušateljima, sugovornicima… Sjetimo se samo uvijek aktualnog primjera zračne luke – lijepo je da imamo hrvatsku riječ za taj pojam, koja se nalazi na natpisu na Plesu, ali koliko ljudi zaista znate koji koriste tu riječ umjesto riječi aerodrom?
    Mislim da je sličan problem s riječima poput referencija, apoteka i mnogim drugima… Mi prevoditelji i lingvisti smo tu ipak da se držimo pravila i “obrazujemo ostale”, ali ponekad, nažalost ili na sreću, odabir riječi je potrebno prilagoditi onima za koje su namijenjene.
    Uvijek mi padne napamet naslovnica jednih dnevnih novina otprije nekoliko godina, koja je glasila “Zubak konsterniran Linićevim ukidanjem pretporeza za troškove automobila” – i izazvala reakcije brojnih čitatelja koji su se, zaprepašteni, pitali što to znači konsterniran 🙂
    Ipak, slažem se da treba izbjegavati bespotrebno prodiranje stranih riječi, pogotovo anglizama, u hrvatski jezik. Smatram ih osobito iritantnima u davanju naziva brojnim novim trgovačkim centrima koji niču iz dana u dan – West Gate, Avenue Mall, City Center One West East… Što fali dobroj staroj Nami i hrvatskim nazivima?
    Inače, ovo je samo moje subjektivno mišljenje – manager prevodim kao menadžer, jer se slažem da nema adekvatnog hrvatskog sinonima. I Facebook često pišem kao Fejsbuk 🙂
    Lijepi pozdrav i veselim se budućim člancima na ovu temu!
    PS. Mali tipfeler u tekstu – nije Tweeter nego Twitter 🙂

    • Author
      Editor.hr 22.11.2015. Komentiraj

      Draga Sandra,

      Zahvaljujemo Vam na ovome vrlo, vrlo zanimljivom komentaru. Zanimljivo je Vaše mišljenje kako je važan čimbenik pri odabiru odgovarajuće hrvatske zamjene za stranu riječ i popularnost, odnosno prihvaćenost te riječi među „narodom“ – čitateljima, slušateljima, sugovornicima… Naime, jedno od načela prihvaćanja stranih riječi u hrvatski jezični sustav kaže kako je za bilo kakvo prihvaćanje riječi i pravila potrebno osluškivati bilo naroda. Tek ukoliko se u narodu uvriježe određene riječi (kao i pravopisna i gramatička pravila), one postaju dijelom hrvatskoga jezika. No paradoks je to što se narod uglavnom vrlo često povodi inercijom, bez ikakvog razmišljanja i kritičkog osvrta na izgovoreno i/ili napisano. I gdje onda tu pronaći onu „magičnu granicu“ ako struka nastoji educirati narod i osmisliti pravila po određenim lingvističkim načelima upravo za isti taj narod koji ih vrlo često nažalost ignorira?
      Kada već spomenuste primjer zračne luke, moramo priznati da se već dugo nismo susreli u praksi s riječju aerodrom. To očito ovisi o tome s kime se tko druži i tko su mu/joj sugovornici. Jako puno ljudi prihvatilo je naziv zračna luka i koristi se njime, dok je očito određeni broj govornika hrvatskoga jezika ostao iz nekog razloga pri aerodromu. Slično je i s ljekarnom, odnosno apotekom. Referenciji pak, licenciji i tendenciji posvetit ćemo uskoro jedno blago u našoj Jezičnoj škrinjici pa ćete o tome moći saznati sve što Vas zanima.
      Istina, prevoditelji, lektori i lingvisti su doista tu da se drže pravila te tako ujedno obrazuju ostale. U pravu ste, ponekad je odabir riječi potrebno prilagoditi onima kojima su namijenjene pa makar morali i zažmiriti malo. Evo jedan zgodan primjer iz naše lektorsko-prevoditeljske prakse:
      Prije nekog smo vremena dobili na stilsku lekturu određene tekstove na hrvatskome jeziku namijenjene jednom industrijskogme pogonu. Riječ je bila o najrazličitijim tekstovima, od uputa za uprabu do tekstova za njihove internetske stranice. Među njima našao se i jedan vrlo kratak tekst koji je zapravo trebao biti natpis na ploči na ulazu u skladišni prostor, a govorio je o radnomu vremenu skladišta, stanci i slično. Mi smo se našli pred pitanjem je li pametno i korektno na tom natpisu imenicu pauza zamijeniti hrvatskom inačicom stanka. Nakon kraćeg promišljanja zaključili smo i složili se kako to u ovom slučaju nije potrebno. Zašto?
      S obzirom na profl i stručnu spremu ljudi koji se svakodnevno koriste skladištem, velika je vjerojatnost da bi ih natpis stanka na predmetnoj ploči zapravo zbunjivao. Većina njih ne bi bila sigurna što to uopće znači, a neki bi možda pomislili kako tu radi gospođa Stanka. Stoga smo na natpisu za tu ploču jednostavno ostavili pauza. I nitko nije bio zbunjen, nitko lud, a svi normalni. 🙂
      Je li bilo pametno pored pauze u zagradama navesti i stanka te na taj način educirati radnike? Mišljenja smo da bi takvo nešto prilično nakaradno izgledalo, a osim toga u ovom je slučaju i prostor za natpis na ploči bio ograničen.
      Naravno, slažemo se s Vama također da je na naslovnicama dnevnih novina koje čita golem broj ljudi najrazličitijih osobnosti, preferencija i naobrazbe potpuno neprimjereno gurati riječi kao što je konsterniran i slično.
      O anglizmima u hrvatskome jeziku upravo smo dovršili jedno blago za našu Jezičnu škrinjicu i tijekom prosinca zasigurno ćemo ga objaviti.
      O kraticama pak kao što su Nama (Narodni magazin) i Roma (Robni magazin) možete doznati sve u našemu članku „Kratice 2“ objavljenome 16. lipnja 2015. godine. I zahvaljujemo Vam što ste nam skrenuli pažnju na pogrešno napisan naziv Twitter. Ispravili smo ga, zahvaljujući Vama sad je sve u redu. 🙂

      Vaš

      Editor.hr

  6. Lidija 28.01.2016. Komentiraj

    Slažem se da riječi, gdje je to prikladno, treba zamjenjivati hrvatskim inačicama. No nisam za to da se uvriježeni izrazi koji su već ušli u potrebu na silu (prekasno) mijenjaju. Primjerice, učitelji u školama drže INFORMACIJE za roditelje. Odnedavno, navode učitelji, to se više službeno tako ne zove – postalo je OBAVIJESNI RAZGOVOR. Sad zamislite kako se roditelj osjeća kad ide na informacije, a kako kad ide na obavijesni razgovor! U školske je okvire preuzet termin koji se koristi u policiji, na USKOKU, a nikako mu u školi nije mjesto. I nadam se da roditelji i dalje idu samo na informacije.

  7. Author
    Editor.hr 05.02.2016. Komentiraj

    Draga Lidija,

    Još jedan Vaš vrlo, vrlo zanimljiv komentar! Od srca Vam hvala što ste svoje iskustvo podijelili s našim čitateljima i nama. Naš je pristup jeziku, po tko zna koji put ponavljamo, isključivo lingvistički, nikako puristrički.
    Mi se samo dijelom slažemo s Vama u promišljanju da ne treba silom mijenjati izraze koji su već odavno ušli u upotrebu i uvriježili se. Mišljenja smo kako ponajprije treba vidjeti o kakvom je izrazu riječ i postoji li kvalitetnija (hrvatska ili možda neka druga) zamjena za nj. U primjeru koji ste naveli, definitivno se slažemo s Vama da nije bilo nikakve potrebe uvriježene informacije mijenjati „policijskim“ obavijesnim razgovorom. Osnovno je značenje imenice informacija „obavijest o činjenicama, izvješće o čemu“ i već je po njemu jasno da za promjenu naziva školskih informacija nije bilo nikakvoga valjanog razloga.
    Mi smo također prije nekog vremena imali jedno neobično iskustvo s imenicom informacija:
    Urednik jednoga časpisa koji smo mjesecima iz broja u broj lektorirali poslao nam je e-poštom ovo pitanje (doslovno): „Što je s ovim novim tekstovima, očajno su lektorirani?!“
    Moramo priznati da nam nije bilo svejedno, iako znamo s koliko pažnje, znanja, ljubavi i strasti pristupamo lektorskom poslu, zadacima i izazovima. Naravno, nazvali smo ga odmah ne bismo li ga zamolili neka nam pojasni što je to tako očajno napravljeno i u čemu smo pogriješili. Spomenuti je urednik gotovo ljutito rekao: „Informacija! Ostavili ste u tekstu na više mjesta informaciju! Zašto, što fali našoj lijepoj hrvatskoj riječi obavijest?!“
    Moramo priznati, trenutačno nam je laklnulo. Pojasnili smo mu kako informacija i obavijest nisu sinonimi, potkrijepivši to primjerom da do nas i do njega brojne informacije mogu doći i dolaze putem raznih medija, ali i sugovornika, kako pisanim tako i usmenim putem, dok je obavijest nešto službenijega karaktera. Primjerice, banka nam može poslati obavijest o odobrenome minusu po tekućem računu, na kućnu nam adresu može stići obavijest o prispijeću preporučene pošiljke u poštanski ured i slično, a informaciju nam o tome može dati i netko tko ima uvid u takve obavijesti, brat, sestra, susjed, kućepazitelj…. Nakon ovakvog se pojašnjenja predmetni urednik malo primirio. 🙂
    Nama pak ni dan-danas nije jasno zašto u državnim institucijama internetske stranice uporno nazivaju mrežnim stranicama…

    Vaš

    Editor.hr

  8. Svetislav Meandzija 10.02.2016. Komentiraj

    Čovjek se ne može oteti dojmu aribitrarnosti u vašim odgovorima. Dadilja riječ turskog porijekla, ne udomaćena u hrvatskom?? Koristi se samo u nekim dijelovima Hrvatske?? Što je s riječu “podrijetlo”? To je hrvatska riječ? Koristi se širom Hrvatske ili samo u Konavlama? Hljeb nije hrvatska riječ?? Možda bi bilo korisno pogledati riječnike hrvatskog jezika? I tako dalje i tako dalje…

    • Author
      Editor.hr 21.02.2016. Komentiraj

      Dragi Svetislave,

      Zahvaljujemo Vam na komentaru. Uoistinu ne znamo zašto ste stekli dojam aribitrarnosti u našim odgovorima. Martina u komentaru ispod sjajno je opisala kako se osjećamo pročitavši ovaj Vaš komentar. Doista se osjećamo napadnutima, a ne znamo čak ni zašto.
      U svojim člancima naime, kao i u odgovorima na komentare, uvijek nastojimo biti objektivni koliko god je to moguće. Naš je pristup hrvatskome jeziku, već smo nebrojeno puta to istaknuli, isključivo lingvistički. Svaku objavljenu riječ pažljivo biramo upravo stoga da bismo i na taj način (svojim primjerima) educirali svoje čitatelje, a svaku od njih te svako objavljeno pravilo i/ili definiciju voljni smo na upit potkrijepiti najrelevantnijom stručnom literaturom na koju se pozivamo, uz detaljno obrazloženje o čemu je konkretno riječ. I o tome smo već pisali u uvodnim tekstovima svojih edukativnih rubrika, koje ste očito iz nekog razloga preskočili i propustili.
      Naš je pak dojam da našim člancima i komentarima pristupate prilično površno i subjektivno, bez pravilnoga kritičkog stava prema pročitanome. Pretpostavljamo da po struci niste lingvist ni kroatist jer u suprotnome zasigurno ne biste ovako reagirali. I da, podrijetlo je sasvim legitimna i korektna hrvatska riječ, ne znamo doista zašto ne bio bila… Ako ikada pročitate ovaj naš odgovor na svoj komentar, ljubazno molimo da nas izvijestite koji su to točno rječnici hrvatskoga jezika koje spomenuste. Pritom mislimo na točan naziv rječnika, ime autora, nakladnika i godinu izdanja. Kada dobijemo te podatke, onda možemo razgovarati o hrvatskome (standardnom) jeziku. Dotada, srdačno Vas pozdravljamo.

      Vaš

      Editor.hr

  9. Martina Baričević 16.02.2016. Komentiraj

    Svetislave, čemu napad? Nisam ni ja znala da je dadilja regionalni izraz, ali tu smo da učimo. U svakom slučaju, dadilja mi je dobra i jednostavna riječ za baby sittera/-icu i mislim da je svi razumiju.
    Evo što kaže hrvatski jezični portal:
    dàdilja

    dàdilja ž

    reg. žena koja se brine o djeci u obitelji kod koje je zaposlena

    ✧ tur. dadı ← perz. dādā

    • Author
      Editor.hr 21.02.2016. Komentiraj

      Draga Matina,

      Puno Vam hvala na ovome komentaru! Uvjereni smo da će Svetislav baš zahvaljujući njemu shvatiti o čemu je ovdje riječ, o čemu mi to i zašto zapravo pišemo. U Hrvatskoj je trenutačno nažalost takva situacija da sve što nosi pridjev hrvatski na neki način biva stigmatizirano kao purističko, desničarsko, što naravno nema nikakve veze s istinom – pogotovo kada je posrijedi hrvatski jezik. Pravilan pristup našemu jeziku kao svakom drugome živom (i slavenskomu) jeziku izazov je i zadovoljstvo svakome lingvistu, mišljenja smo, barem bi tako trebalo biti.
      Nedavno smo primjerice na jednome vrlo uglednom informativnomu portalu uz članak o određenome novom rječniku pročitali predstavljanje naše ugledne (sad već umirovljene) jezikoslovke mr. sc. Nives Opačić kao „poznate jezične puristice“. Pročitavši taj članak ostali smo jednostavno zatečeni. S obzirom na to da u našem uredništvu sjede isključivo lingvisti i kroatisti, jako dobro znamo da je upravo profesorica Opačić bila poznata kao jedan od najliberalnijih sveučilišnih profesora, jezikoslovaca kroatista. Nikada, ali baš nikada ni u jednom svome medijskom ili bilo kojemu drugom istupu ničim, nijednom svojom riječju ili gestom nije dala naslutiti kako je riječ o jezičnom puristu, tj. puristici. Novinari su je tako dakle okarakterizirali samo zato što se gospođa intenzivno te vrlo profesionalno i stručno bavila (i još se bavi) hrvatskim jezikom. Treba li još nešto reći? Iskreno se nadamo da je i Svetislav pročitao ili će pak pročitati ovaj naš odgovor na Vaš komentar…. 🙂

      Vaš

      Editor.hr

  10. Martina Baričević 16.02.2016. Komentiraj

    I ja bih se prepala kad bih morala na obavijesni razgovor u školiciju. To je smiješno.

  11. Author
    Editor.hr 21.02.2016. Komentiraj

    Draga Martina,

    Što reći? I sami bismo se prepali… Još da nas, ne daj Bože, pitaju nešto o hrvatskome jeziku?!
    Stvarno smiješno. 🙂 🙂 🙂

    Vaš

    Editor.hr

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja označena su zvjezdicom (*)

*