Select a page

Povijest hrvatskoga jezika 2

institutionum-linguae-illyricae-libri-duo-i-ritual-rimskiU drugom dijelu našega pregleda povijesti hrvatskoga jezika pratimo kako je tekao razvoj hrvatskog jezika od kraja XV. stoljeća, uz poseban naglasak na Bartola kašića, autora prve hrvatske gramatike.

Krajem XV. stoljeća u hrvatsku književnost postupno prodire štokavsko narječje.

Djelima Džore Držića (1461. – 1501.) i Šiška Menčetića (1457. – 1527.) te pjesmama spjevanim „na narodnu“  iz Ranjinina zbornika započinje naš današnji književni jezik.

Pogledajmo dakle kako je to izgledalo do sredine 17. stoljeća te doznajmo više o autoru prve hrvatske gramatike…

 

 

 

 

U  XVI. se stoljeću štokavski tip književnoga jezika širi i na druga područja književne djelatnosti, što se nastavlja i tijekom XVII. stoljeća. U XVIII. pak stoljeću, djelima pisaca kao što su Andrija Kačić Miošić i Matija Antun Reljković,  štokavski tip dobiva novi zamah i obuhvaća veliku većinu hrvatskoga naroda. Iako se u sjeverozapadnoj Hrvatskoj razvijao hrvatski kajkavski književni jezik, sredinom XIX. stoljeća on je napušten te su se svi Hrvati ujedinili u jednomu književnom jeziku.

No do jedinstva se nije došlo ni brzo ni lako. Osim što su se u hrvatskoj književnosti ovoga vremena dugo rabili književni jezici svih triju narječja, ni štokavski književni jezik nije bio jedinstven: izgrađivao se na dotadašnjoj hrvatskoj jezičnoj tradiciji, ali su djela pojedinih hrvatskih pisaca bila više-manje obilježena jezičnim karakteristikama kraja iz kojeg je pisac potjecao. Čak je i grafija bila različita, u jadranskim krajevima pod utjecajem talijanske, a u sjevernim mađarske.

Već je u  prvoj polovici XIX. stoljeća bilo pokušaja da se štokavski književni jezik uvede kao jedinstveni hrvatski književni jezik; bilo je i književnika čakavaca koji su pisali štokavskim jezikom, a bilo je i pokušaja reformiranja pravopisa. Primjerice, Šime Budinić (oko 1530. – 1600.) upotrebljava č i ž, a i Pavao Ritter Vitezović (1652. – 1713.) rabi dijakritičke znakove provodeći načelo da se svaki glas označava istim slovom, koje je istaknuo još Bartol Kašić (1575. – 1650.).

 

Bartol Kašić

Bartol Kašić, pjesnik, pisac i prevoditelj, jezikoslovac, isusovac, u hrvatskoj povijesti te u povijesti hrvatskoga jezika, tj. jezikoslovlja, ostat će upamćen ponajprije kao autor prve hrvatske gramatike Institutionum linguae Illyricae libri duo (Rim, 1604., slika gore lijevo).

Bartol Kašić, odnosno Bartholomeus Cassius – kako se potpisivao na svojim knjigama – rođen je 1575. godine na otoku Pagu; svoje školovanje započinje u gradskoj latinskoj školi u gradu Pagu, zatim u Zadru. Od 1590. školovanje nastavlja u Ilirskom (što je značilo hrvatskom) kolegiju u Loretu, a 3 godine kasnije poglavari ga šalju u Rimsko sjemenište kamo je upućeno 12 ponajboljih loretskih polaznika. Godine pak 1595., dana 14. kolovoza, Kašić ulazi u isusovački novincijat.

Već kao student u Loretu Kašić je priredio Konverzacijski priručnik, a tijekom studija i dvogodišnjega novincijata, do 1599., izrađuje Hrvatsko-talijanski rječnik temeljen na petojezičnom rječniku Fausta Vrančića (Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe). Iste godine, 1599., na temelju ankete provedene po europskim isusovačkim kolegijima, u Rimskom kolegiju osnovana je Akademija ilirskog jezika gdje Kašić odmah počinje predavati hrvatski jezik. Upravo za potrebe novoosnovane Akademije počinje sastavljati prvu gramatiku hrvatskoga jezika.

Gramatika je objavljena u Rimu 1604. godine, a trebala je pomoći isusovcima upućenim u hrvatske zemlje kao misionari vjere i naučavanja. Pisana latinskim jezikom, bez prethodnog uzora u hrvatskom jeziku, Kašićeva gramatika otvorila je pitanje hrvatskog jezika i pravopisa te problem izbora „najopćenitijeg narodnoga govora“. Smatra se jednim od najvažnijih hrvatskih jezikoslovnih djela koje je neizmjerno pridonijelo daljnjem razvoju hrvatskoga jezika te hrvatskomu standardnom jeziku kakav je danas. U gramatici se Kašić opredijelio za štokavski dijalekt (bosanski, kako ga naziva) kao bazu zajedničkoga književnog jezika, napustivši rodnu čakavštinu i pokazavši se tako na neki način vizionarom te ocem hrvatskoga jezika.

Već tijekom školovanja, a osobito kao student, Kašić je bio među prvima u pisanju stihova i proze. Pjesnički je talent iskazao ponajprije prepjevom prvih 50 psalama u zbirci Pjesni duhovne. Psalme, koji se sastoje od biblijskih verseta ili pak redaka u slobodnom stihu, Kašić u svojemu prepjevu prenosi u savršenijoj pjesničkoj formi dvanaesterca s dvostrukom rimom (rimom poslije 6. i 12. sloga).

U stihovima je Kašić napisao i svoju izvornu tragediju Sv. Venefrida. Riječ je o prvoj tragediji u povijesti hrvatske književnosti, koja je napisana i najvjerojatnije izvođena krajem 1627. godine kada i Dubravka Ivana Gundulića.

Bartol Kašić u jezikoslovnom je pogledu iznimno zanimljiv kao prevoditelj crkvenih djela, posebice Biblije. Izdvajamo Bellarminov katekizam Nauk krstjanski (Rim 1617. ili 1622/1623.) te ponovljeno izdanje iz 1633. koje je sačvano u Nacionalnoj biblioteci u Parizu s prvotnim žigom Kraljevske biblioteke. Novi zavjet Biblije preveo je u razdoblju od 1622. do 1625. pa ponovno na općenitiji jezik od 1625. do 1631. godine. Cijelu pak Bibliju preveo je sâm u razdoblju od 1631. do 1636. godine.

No posebno mjesto u njegovu prevoditeljskom opusu zauzima Ritual rimski (Rituale Romanium, 1640., slika gore desno). Ritual rimski plod je Kašićeva zrelog stvaralaštva, nastao nakon njegova misionarskog djelovanja u Dubrovniku (1609. – 1612.), obilazaka kršćana u krajevima pod turskom vlašću, u Slavoniji i Srijemu (1618. i 1619.) te nakon njegova zadnjeg boravka u Dubrovniku (1620. – 1633.). Ritual sadrži obrede koji prate kršćanina od rođenja do smrti – po njemu se 150 godina krstilo, vjenčavalo, pokapalo, blagoslivljalo, izvodili su se prigodni crkveni obredi, kao i egzorcizmi. Prvo izdanje Rituala rimskog tiskano je u 2.500 primjeraka, a čak 6 izdanja doživio je do 1929. godine (prije Rimskog obrednika koji ga je zamijenio).

Ovime završavamo drugi dio našega pregleda povijesti hrvatskoga jezika, a u trećemu ćemo se susresti s Ljudevitom Gajem i ostalim ilircima te ilirskim pokretom, tj. hrvatskim narodnim preporodom…. 🙂

 

0 Komentara

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja označena su zvjezdicom (*)

*