Select a page

Povijest hrvatskoga jezika 1

Povijest hrvatskoga jezika 1 (obla i uglata glagoljica)Dragi jezikoljupci,

U našemu najnovijemu blagu, prvome članku nakon ljetne stanke, započinjemo ciklus pregleda povijesti hrvatskoga jezika.

S obzirom na to da je povijest hrvatskoga jezika – vidjet ćemo već u tekstu koji slijedi – vrlo duga i iznimno bogata, odlučili smo njezin pregled objaviti u više dijelova upravo u formi ciklusa (od početaka pismenosti do suvremenoga hrvatskog standardnoga jezika), a u prvome u nizu članaka upoznajemo se s podjelom slavenskih jezika te s počecima pismenosti na našim prostorima.

Hrvatski jezik pripada skupini indoeuropskih jezika, podskupini slavenskih jezika koji čine najsrodniju indoeuropsku podskupinu. Smatra se da su slaveni  sve do 3. stoljeća poslije Krista govorili jednim jezikom, s vrlo malim dijalektalnim razlikama, u znanosti nazvanim slavenskim prajezikom ili praslavenskim jezikom. Ovaj jezik nažalost nije sačuvan u niti jednomu pisanom spomeniku, nego se utvrđuje poredbeno-povijesnim proučavanjima. Potvrđeni se slavenski jezici prema užoj srodnosti dijele na tri skupine:

  • istočnoslavensku (ruski, bjeloruski i ukrajinski),
  • zapadnoslavensku (češki, slovački, poljski, kašupski, polapski , gornjolužički i donjolužički i) te
  • južnoslavensku (staroslavenski, hrvatski, slovenski, srpski, makedonski i bugarski).

U novije se vrijeme formira i crnogorski, a egzistira bošnjački, tj. bosanski – jezik bosanskih muslimana.

Staroslavenski je prvi zapisani slavenski jezik, čiji se najstariji oblik nalazi u prijevodima Svetoga pisma i u drugim crkvenim spisima (tzv. kanonski spisi) i knjigama iz X. i XI. stoljeća. Zapravo je riječ o književnomu jeziku, djelu slavenskoga prvoučitelja Ćirila, utemeljenu na mjesnome govoru Slavena iz okolice Soluna u drugoj polovici IX. stoljeća – južnoslavenskome narječju srodnom nekim ondašnjim makedonskim govorima.

Staroslavenski je jezik bio razumljiv svim Slavenima, budući da se nije mnogo razlikovao od ostalih slavenskih jezika među kojima je tada bilo znatno manje razlika negoli danas.

No iako su Ćiril i Metod u IX. stoljeću prije odlaska u Moravsku i Panoniju preveli liturgijske knjige na staroslavenski jezik, najstariji spomenici ne potječu iz toga vremena: nakon Metodove smrti  885. godine ovi su prijevodi uništeni, a sačuvani su njihovi prijepisi iz X. i XI. stoljeća.

Važno je napomenuti i to da u znanstvenoj literaturi nije unificiran naziv ovoga jezika – pa tako uza staroslavenski nailazimo i na nazive crkvenoslavenski i starobugarski. Starocrkvenoslavenskim se jezikom  naziva nesačuvan (u spisima nepotvrđen) ćirilometodski jezik IX. stoljeća, dok se pak spomenuti sačuvani jezik iz X. i XI. stoljeća naziva staroslavenskim. U novijoj se literaturi ovaj jezik naziva i općeslavenskim književnim jezikom jer se nije podudarao s nijednim od živućih slavenskih narodnih govora, a bio je razumljiv svim Slavenima i gotovo svima je služio kao iznadregionalni, iznadnacionalni, zajednički književni jezik. Tijekom vremena taj se jezik mijenjao; u nj su pisci iz različitih slavenskih sredina unosili određene crte svojih jezika i taj se modificirani jezik, donekle prilagođen živom govoru, naziva redakcijama. Razlikujemo tako hrvatsku, srpsku, bugarsku, makedonsku, rusku, češku i panonskoslavensku redakciju.

Za hrvatski se tip rabi naziv općeslavenski književni jezik hrvatske redakcije ili staroslavenski jezik hrvatske redakcije, ili hrvatskocrkvenoslavenski jezik.

Budući da Slaveni nisu imali svoje pismo,  Ćiril je 863. godine sastavio pismo, nazvano glagoljica. Ubrzo se pojavilo i novo pismo, ćirilica, nazvano po Ćirilu jer se smatralo da ju je on sastavio.

Zapadna se ćirilica nazivala bosančicom (Bosna, južna Dalmacija – Povaljska listina iz 1184./1250.).

Stari je tip glagoljice tzv. obla glagoljica. U Hrvatskoj se pak razvio novi tip glagoljice – tzv. uglata glagoljica, koja je nazivana i hrvatskom glagoljicom. Na slici gore lijevo vidimo oblu i uglatu glagoljicu.
Staroslavenski je jezik bio specifičan po tome što je imao velik broj glagolskih oblika (npr. tri tipa aorista), vrlo razgranatu sklonidbu (padežne oblike) te tri broja – jedninu, dvojinu (dual) i množinu.

Poznavanje staroslavenskoga jezika i njegovih specifičnosti olakšava učenje ostalih slavenskih jezika i uvelike pridonosi boljem razumijevanju hrvatskoga jezika.

Krajem IX. stoljeća pismenost se među Hrvatima naglo širila; kako u liturgijske (nabožne), tako i u neliturgijske (svjetovne) tekstove vrlo brzo prodiru crte narodnoga jezika – prvenstveno čakavskoga narječja. Spomenuti je hrvatskocrkvenoslavenski jezik razvijen upravo na čakavskoj podlozi za liturgijske spise i knjige, dok je za neliturgijske, svjetovne tekstove razvijen narodni jezik s crtama crkvenoslavenskoga jezika (mješoviti tip književnoga jezika).

 

Povijest hrvatskoga jezika 1 (bascanska ploca)Baščanska ploča, napisana oko 1100. godine (na slici lijevo), smatra se najvažnijim pisanim spomenikom jer njome je hrvatski jezik zapravo stupio na područje pismenosti. Od prvih pisanih spomenika razvija se bogata hrvatska srednjovjekovna književnost (životi svetaca, pripovijetke, romani, crkvena prikazanja, duhovno pjesništvo), najvećim dijelom prijevodna.

Od početka XIV. stoljeća, tj. od dviju glagoljskih listina iz Novoga, 1309. godine, u pravnim spisima srednjovjekovnih hrvatskih glagoljaša prevladava uporaba narodnoga jezika; crkvenoslavenski su elementi ovdje samo iznimka.

Uz glagoljicu i ćirilicu, tj. bosančicu, uskoro se javlja i latinica (Dalmacija, Istra – Red i zakon zadarskih dominikanki iz 1345. godine najstariji je hrvatski tekst u cijelosti pisan latinicom). Hrvatsku latiničku književnost od samoga početka karakterizira narodni čakavski jezik.

 

U razvoju hrvatskoga jezika,  kulture i književnosti ovo je iznimno važno razdoblje; uskoro su stvorena značajna djela trajne povjesne i kulturne vrijednosti, o čemu će više biti riječi u drugom dijelu našeg pregleda povijesti hrvatskoga jezika koji slijedi.

 

 

2 komentara

  1. Davorka Lončar 20.01.2017. Komentiraj

    Vrlo zanimljiv i poučan članak.

  2. Author
    Editor.hr 24.01.2017. Komentiraj

    Draga Davorka,

    Zahvaljujemo Vam na javljanju ovim pozitivnim komentarom. Jako nam je drago što Vam se sviđa naš članak te što ga smatrate zanimljivim i poučnim. Nadamo se da je ovo tek početak Vašega čitanja i komentiranja naših članaka. 🙂

    Vaš

    Editor.hr

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja označena su zvjezdicom (*)

*