Select a page

Kratice

Kratice - Editor - travanj 2015S obzirom na današnji užurban način življenja, razumljivo je da brojni autori tekstova često nastoje skratiti vrijeme pisanja, ali i prostor na kojemu pišu.

U novije je stoga vrijeme u hrvatskim tekstovima uočljiv značajan porast uporabe kratica pa je zgodno je prisjetiti se određenih pravila tzv. lijepog pisanja koja uvelike mogu pridonijeti čitkosti, preglednosti i razumljivosti napisanoga.

Dakle, kratice valja rabiti samo ako je to uistinu prijeko potrebno. U proznim ih tekstovima valja svesti na najmanju moguću mjeru, barem tamo gdje prostor nije ograničen, a opravdano je rabiti ih u prostorno ograničenim tekstovima – prije svega unutar zagrada, tablica, shema i grafikona.

Kratice koje rabimo trebaju biti svima razumljive: ne smije biti nikakvih dvojbi glede značenja pojedinih kratica.

 

Nadalje, vrlo je bitna konzistentnost – iako za određenu riječ postoje dvije ili više kratica, važno je u jednome tekstu dosljedno i sustavno rabiti jednu te istu kraticu za jednu riječ.

S obzirom na to da su kratice vrlo opširna tema, posvetit ćemo im najmanje dva jezična blaga za našu Jezičnu škrinjicu. U tekstu koji slijedi upoznajemo vas s najčešćim kraticama u hrvatskome jeziku te s načinima na koji se tvore, detaljno analizirajući problematiku koja se javlja uz njih.

Po definiciji, kratice jesu skraćene riječi nastale izostavljanjem određenih slova.

Kratice mogu biti prigodne i stalne.

Prigodne kratice napravljene su za pojedino djelo i navode se u samome djelu, a to mogu biti i kratice koje se upotrebljavaju samo u pojedinim strukama. Njih stvara sâm pisac, ali tako da čitatelj može uvijek, bez dvojbe znati punu riječ.

Stalne su pak kratice one koje su u općeknjiževnoj uporabi, a nastale su po utvrđenim načelima, tradicijom ili općom uporabom. Jedne se tvore tako da se uzima prvo slovo ili nekoliko prvih slova pa se nazivaju običnim kraticama, dok se druge tvore tako da se od višečlanog naziva uzimaju početna slova ili grupa slova te se nazivaju složenim (sastavljenim) kraticama, odnosno akronimima. Akronimi se obično čitaju onako kako su napisani.

 

Obične kratice

Obične se kratice pišu malim početnim slovom, uvijek na kraju s točkom. Točka je ovdje znak kraćenja riječi. Kada je to dovoljno, tvore se jednim (početnim) slovom.

1. Slijede kratice s jednim slovom iza kojega se stavlja točka:

  1. a) kratice hrvatskih riječi:
  • č. – čitaj (uz čit.)
  • g. – godina (uz god.), gospodin (uz gosp.)
  • r. – razred (uz razr.)
  • t. – točka
  • v. – vidi (vidite)
  • i d. – i dalje
  • m. r. – muški rod
  • m. s. – među spise
  • n. d. – navedeno djelo (uz nav. dj.)
  • o. – otac (samo u crkvenom značenju; duhovni otac), otok
  • o. g. – ove godine
  • os. – osoba
  • s. r. – srednji rod
  • v. d. – vršitelj dužnosti
  • v. r. – vlastitom rukom
  • ž. r. – ženski rod…
  1. b) kratice latinskih riječi i izraza:
  • a. a. – ad acta (među spise)
  • f. – femininum (ženski rod; ž. r.)
  • l. c. – loco citato (na navedenome mjestu)
  • m. – masculinum (muški rod; m. r.)
  • m. p. – manu propria (vlastitom rukom, vlastoručno)
  •  n. – neutrum (srednji rod; s. r.)
  • o. c. – opus citatum (navedeno djelo)
  • s. v. – sub voce (kod riječi)…

U rječnicima se i posebnim priručnicima kratice za rod riječi, kako hrvatske tako i latinske, mogu pisati i bez točke – posebice ukoliko se pišu drugačijim tipom slova (fontom) negoli riječ – m, s, ž (hrvatske kratice); f, m, n (latinske kratice). Napominjemo također da se samoglasnik na početku ne računa kao početno slovo (os. – osoba).

Ovdje posebno skrećemo pažnju na kraticu v. d. (vršitelj dužnosti) koja je uvelike uvriježena u hrvatskome jeziku, a smatramo je spornom zbog imenice vršitelj. Naime, glagol vršiti odnosi se isključivo na žito (vršenje žita; vršitelj = onaj koji vrši žito) pa smatramo da bi u konkretnom slučaju trebalo potražiti neko kvalitetnije rješenje. Iako glagol izvršavati ima šire značenje (izvršavati dužnosti, zadatke, plaćanje…), imenica izvršitelj (onaj koji izvršava, provodi neku odluku) nije odgovarajuća u ovoj sintagmi (izvršitelj dužnosti). No primjerice obnašatelj dužnosti (obnašatelj bi bio onaj koji obnaša dužnost; riječ je o našoj kovanici – riječi koja zapravo kao takva ne postoji, tj. nije navedena u niti jednom od relevantnih pravopisnih ni savjetničkih rječnika niti u Anićevu Rječniku hrvatskoga jezika) možda bi doista moglo biti traženo kvalitetnije rješenje.

Neke se ovakve kratice pišu velikim slovima, primjerice:

  • L. S. – locus sigilli (mjesto pečata; m. p.)
  • M. P. – mjesto pečata
  • N. N. – nomen nescio (ne znam ime; netko nepoznat)
  • N. B. – nota bene (pazi dobro; napomena)
  • P. S. – post scriptum (poslije svega; poslije napisanoga; naknadno dodano)…
  1. Slijede kratice s točkom na kraju, koje se pišu početnim slovima do prvoga samoglasnika (ne računajući samoglasnik na početku):
  • ar. – arapski
  • arh. – arhitekt, arhitektonski i dr. izvedenice
  • br. – broj
  • čl. – član, članak
  • engl. – engleski
  • fr. – francuski
  • i dr. – i drugo
  • i sl. – i slično
  • mj. – mjesto, umjesto
  • mn. – množina
  • pl – plural
  • st. – stoljeće
  • str. – stranica
  • sv. – svezak
  • šk. – školski (šk. g., šk. god. – školska godina)
  • šp. – španjolski
  • uč. – učenik
  • ul. – ulica
  • um. – umanjenica
  • usp. – usporedi
  • uv. – uvećanica…

Ovdje valja naglasiti kako nije dobro praviti dvoznačne ili višeznačne kratice – primjerice ud. za udana i udovica – jer to može prouzročiti zbunjujuće, čak neugodne situacije.

  1. Slijede kratice koje se pišu s točkom na kraju, koje se pišu do drugoga samoglasnika riječi:

• čak. – čakavski
• čit. – čitaj, čitajte (uz č.)
• dem. – deminutiv (umanjenica)
• gen. – genitiv (uz G)
• gimn. – gimnazija
• god. – godina (uz g.)
• hip. – hipokoristik
• ing. – međunarodna kratica za inženjer
• kajk. – kajkavski
• kem. – kemija, kemijski
• komp. – komparativ
• lat. – latinski
• med. – medicina, medicinski
• njem. – njemački
• prof. – profesor
• pov. – povijest, povijesni
• razr. – razred (uz r.)
• stud. – student, studentski
• štok. – štokavski
• tal. – talijanski
• tur. – turski
• usp. – usporedi (usporedite)…

  1. Slijede kratice s točkom na kraju, u kojih se pišu prva slova u riječi sa suglasnicima do trećeg samoglasnika:
  • augm. – augmentativ
  • imperf. – imperfekt (uz impf.)…
  1. Ovo su kratice s točkom na kraju, koje se pišu do drugoga suglasnika iza samoglasnika u početnom slogu riječi:
  • rus. – ruski
  • zem. – zemljopis, zemljopisni…
  1. Kratice s točkom na kraju, u kojih se piše samo prvo i zadnje slovo ili prvo slovo i kraj riječi jesu:
  • dr. – doktor
  • mr. – magistar
  • rn. – račun
  • nro. – numero…

Uz navedene akademske titule upotrebljavaju se i kratice koje pobliže označuju čega je tko doktor, odnosno magistar:

  • dr. agr. – doktor agronomije
  • dr. kem. – doktor kemije…
  • Također, upotrebljavaju se i kratice latinskih naziva:
  • dr. h. c. – doktor honoris causa; počasni doktor
  • dr. iur. – doktor prava (lat. dr. iuris)
  • dr. oec. – doktor ekonomije
  • mr. ph. – magistar farmacije…

S obzirom na to da postoje dvije vrste doktora – oni koji su titulu stekli završetkom studija te oni koji su titulu stekli obranom doktorske disertacije – u novije se vrijeme uz kraticu dr. i mr. stavlja kratica sc. (lat. scientiarium; dr. sc., mr. sc.). Ove kratice pišu se ispred imena i prezimena osobe koja je nositelj titule. Često danas možemo vidjeti ispred imena i prezimena kraticu dr. sci. ili mr. sci., što je – kao što vidimo – pogrešno.

U hrvatskom obrazovnomu (bolonjskom) sustavu završetkom preddiplomskoga i diplomskoga sveučilišnog studija ili integriranoga preddiplomskog i diplomskoga sveučilišnog studija stječe se akademski naziv magistar, odnosno magistra uz naznaku struke (npr.: magistar/magistra arheologije, magistar/magistra ekonomije, magistar/magistra prava i slično). Kratica naziva je mag. uz naznaku struke (npr.: mag. arh., mag. oec., mag. iur. i sl.) i stavlja se iza imena i prezimena osobe.

Iznimka od ovog pravila je kad završetkom preddiplomskoga i diplomskoga sveučilišnog studija ili integriranoga preddiplomskog i diplomskoga sveučilišnog studija iz područja tehničkih znanosti, osoba stječe akademski naziv magistar inženjer, odnosno magistra inženjerka uz naznaku struke (npr.: magistar/magistra inženjer/inženjerka geodezije i slično. U tom slučaju kratica je mag. ing. uz naznaku struke (npr.: mag. ing. geod. i sl.) i stavlja se iza imena i prezimena osobe.

Kratica za inženjer je ing. i inž., ali prva je međunarodna te je, naravno, i učestalija.

  1. Praktičnosti radi, kratice s točkom na kraju prave se i na druge načine – po načelu da trebaju biti kratke i jasne – primjerice uzimajući karakteristične suglasnike:
  • jd. – jednina
  • gkt. – grkokatolik, grkokatolički
  • npr. – naprimjer, primjerice
  • rkt. – rimokatolik, rimokatolički
  • pf. – perfekt (uz perf.)
  • plf. – pluskvamperfekt
  • rlg. – religija, religijski (uz relig.)
  • rkp. – rukopisni
  • stcsl. – starocrkvenoslavenski
  • stsl. – staroslavenski
  • tzv. – takozvani
  • tj. – to jest
  • vlč. velečasni…

Iznimno se pišu bez točke na kraju tradicijske kratice – don (lat. dominus – titula katoličkog svećenika) i fra (lat. frater – fratar; titula katoličkog svećenika franjevca). Ove se titule izgovaraju kako su napisane i nesklonjive su (ne mijenjaju se po padežima). Bez točke se pišu i uobičajene kratice gđa (gospođa) i gđica (gospođica), no one su sklonjive.

 

Ovime završavamo prvi dio naše priče o kraticama, a u sljedećemu jezičnom blagu upoznat ćemo vas sa složenim (sastavljenim) kraticama te ćete doznati sve o kraticama, tj. pokratama kao što su BDP, EU, HAZU, HDZ, HINA, HNB, HNK, HNS, HVO, MUP, PDV, SDP, UN, UNICEF, UNPROFOR…

Kliknite ovdje za drugi dio

4 komentara

  1. Ponekad na koverti naiđem na kraticu napisanu baš ovako: N/R ili N/P – što bi trebalo, pretpostavljam, značiti “na ruke” ili “na pozornost”. Jesu li kratice pravilne i zašto kosa crta? Kako bi bilo najbolje to napisati?

    • Author
      Editor.hr 04.05.2015. Komentiraj

      Dragi Dado,

      Riječ je zapravo o određenim poštanskim oznakama koje su već dugo kao takve u uprabi i zapravo nisu kratice. Kada bismo pravilno tvorili kratice od na ruke i na pozornost, učinili bismo to na način da kreiramo obične kratice. Dakle, pisali bismo ih malim početnim slovom, s točkom na kraju (n. r., n. p.).
      Napominjemo također da se u hrvatskome jeziku pravilno kaže i piše kuverta, odnosno omotnica.
      Zahvaljujemo Vam na još jednom javljanju te se jako veselimo sljedećemu.

      Vaš

      Editor.hr

  2. Ako je kuverta (omotnica) je li onda i kufer i krumpir? Ili je ipak kofer (za krumpir znam)?

  3. Author
    Editor.hr 04.05.2015. Komentiraj

    Dragi Dado,

    Ispravno je reći i pisati kufer i krumpir, s time da je od imenice kufer mrvicu preporučljivija imenica kovčeg. Ali samo mrvicu, baš onoliko koliko je i omotnica preporučljivija od kuverte. No sve su to korektne riječi u hrvatskome standardnom jeziku, za razliku od krompira. 😉

    Vaš

    Editor.hr

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja označena su zvjezdicom (*)

*